Građevinski projekti su kompleksni poduhvati u čije je izvršenje involviran veliki broj sudionika, a cjelokupna izvedba ograničena je dostupnim resursima. Štoviše, kompetitivni uvjeti tržišta nameću kratke rokove i značajnu kvalitetu izvedbe, što dodatno otežava proces planiranja u ionako nesigurnim uvjetima projektnog izvršenja. Kako bi se omogućilo što pouzdanije planiranje građevinskih projekata, ovo doktorsko istraživanje primjenjuje suvremene optimizacijske metode za stvaranje početnih planova koji su rezistentni na negativan utjecaj nesigurnosti. Rezistencija je u kontekstu vremenskog planiranja opisana kao proaktivan proces izrade optimalnih početnih planova koji će biti što stabilniji u nesigurnim uvjetima izvedbe. Osnovni cilj rezistentnog vremenskog planiranja je minimizirati odstupanja između prvotnog plana i ostvarenog stanja, tako da se u početni plan adekvatno rasporedi dovoljna količina vremenskih rezervi koje služe za apsorpciju negativnog utjecaja projektne nesigurnosti. Na ovaj način doprinosi se boljem upravljanju projekata u nesigurnim uvjetima izvođenja, koji su karakteristični za kompleksne građevinske projekte. U ovom istraživanju naglasak je na razvoju novog optimizacijskog modela kojim se omogućuje stvaranje rezistentnih početnih planova za građevinske projekte. Rezultat optimizacijskog procesa predstavlja optimalan skup alternativnih planova, a daljnjom primjenom predloženih simulacijskih metoda i uz upotrebu razvijenog taksonomskog modela omogućena je kvantitativna analiza varijantnih rješenja. U tom smislu omogućena je efikasna procjena rezistencije za različite početne planove što unaprjeđuje proces odlučivanja u kontekstu upravljanja projektima. Rezultati istraživanja pokazali su da je primjenom predloženog pristupa omogućeno generiranje početnih planova različitog stupnja stabilnosti, tj. da je u okviru prihvatljivih vremenskih i financijskih ograničenja projekta moguće unaprijediti rezistenciju početnih planova. Upotrebom metaheurističkog algoritma za rješavanje postavljenog optimizacijskog problema predloženi pristup ostvaren je na složenoj projektnoj mreži, čime je dokazana praktična primjenjivost u kontekstu kompleksnih građevinskih projekata.