Gubitci vode u vodoopskrbnom sustavu veliki su problem u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Vodu koja je ušla u sustav, a nije stigla do krajnjeg korisnika definiramo gubitkom. Uzrokuju velike ekološke i ekonomske gubitke koje je moguće svesti na minimum pravilnim upravljanjem vodoopskrbnom mrežom, međutim nemoguće ih je izbjeći. Ukupne gubitke vode možemo podijeliti na stvarne (fizičke), te prividne (komercijalne) gubitke. Stvarni gubici javljaju se zbog prelijevanja vode u vodospremama, curenja na cjevovodima i curenja na priključenjima na mrežu, dok prividni gubitci nastaju zbog nepreciznosti vodomjera, neovlaštene potrošnje i greške u rukovanju podacima. Glavne metode smanjenja gubitaka vode, definirala je IWA (engl. International Water Association) međunarodno udruženje za gubitke vode, a to su upravljanje tlakom, brzina i kvaliteta popravaka, aktivna detekcija curenja i upravljanje infrastrukturom. Primjenom tih metoda znatno se može utjecati na smanjenje gubitaka što je cilj svakog vodoopskrbnog sustava. U Hrvatskoj prosječan gubitak vode u javnim vodoopskrbnim sustavima iznosi oko 50% što je unutar prosjeka svih vodoopskrbnih sustava u svijetu. Preporuka Europske unije je da ti gubitci trebaju biti manji od 15% iz čega zaključujemo da Hrvatska ima puno prostora za napredak.